Книгата се вика: "USPOMENE NA POLITICKE LJUDE I DOGADJAJE" и е авторско дело, поточно мемоари на познатиот хрватски скулптор Ivan Mestrovic
Оригинално е издадена во 1961 г. во Буенос Аирес, Аргентина, а подоцна преиздадена од "Матица Хрватска" - Загреб во 1969 г.
Прво предната корица и насловната страна на оригиналното издание од Аргентина:
Од истово издание следуваат за нас и за оваа тема мошне важните страни 30-31:
"...U medenim mjesecima uspesnog pocetka rata protiv Turaka, govorio je kako uvjereni Jugoslaven. Meni je, kao Hrvatu, objasnjavao pravo stanje stvari u Makedoniji i govorio, kako je steta sto se prva slavenska slobodna drzava nije svorila u Makedonii, koja bi u zajednici jednako privlacila Bugare i Srb i bila kopca, a ne razdor izmdju Srba i Bugara. Pripovjedao mi je, kako Makedonci, govoreci objektivnu istinu, nisu ni Bugari, ni Srbi, nego makedonski Slaveni, koji govore svojim posebnim makedonskim jezikom ili narecjem. ...
Nas je svet -- rekao je -- bio samo "Makedonski Kristijanin", posljie je postao, kad se razvila grcka propaganda, "Makedonski Kristijanin Slavjanin". Nama je bilo svejedno koja ce nam krscanska zemlja pomoci da se oslobodimo Turaka. Jas sam rodjen iz Bitolja. U Bitolju je bilo nekoliko gimnazija: turska, grcka, srpska i bugarska. Nama je Slaavenima bilo svejedno u koju cemo slavensku gimaziju. Ja sam , na primjer, s mnogim svojim drugovima, koji ce poslije postati Bugari, pohadjao srpsku gimnaziju. Istina je, da su nam profesori u gimnaziji govorili, da smo Srbi, kao i onima u bugarskoj gimnaziji da su Bugari, ali smo mi u sebi mislili, a to su nam i kod kuce govorili: svejedno, oni neka pricaju, ali mi smo makedonski Slaveni kristijani..."
Автор: Sveti Pavle
Оригинално е издадена во 1961 г. во Буенос Аирес, Аргентина, а подоцна преиздадена од "Матица Хрватска" - Загреб во 1969 г.
Прво предната корица и насловната страна на оригиналното издание од Аргентина:
Од истово издание следуваат за нас и за оваа тема мошне важните страни 30-31:
"...U medenim mjesecima uspesnog pocetka rata protiv Turaka, govorio je kako uvjereni Jugoslaven. Meni je, kao Hrvatu, objasnjavao pravo stanje stvari u Makedoniji i govorio, kako je steta sto se prva slavenska slobodna drzava nije svorila u Makedonii, koja bi u zajednici jednako privlacila Bugare i Srb i bila kopca, a ne razdor izmdju Srba i Bugara. Pripovjedao mi je, kako Makedonci, govoreci objektivnu istinu, nisu ni Bugari, ni Srbi, nego makedonski Slaveni, koji govore svojim posebnim makedonskim jezikom ili narecjem. ...
Nas je svet -- rekao je -- bio samo "Makedonski Kristijanin", posljie je postao, kad se razvila grcka propaganda, "Makedonski Kristijanin Slavjanin". Nama je bilo svejedno koja ce nam krscanska zemlja pomoci da se oslobodimo Turaka. Jas sam rodjen iz Bitolja. U Bitolju je bilo nekoliko gimnazija: turska, grcka, srpska i bugarska. Nama je Slaavenima bilo svejedno u koju cemo slavensku gimaziju. Ja sam , na primjer, s mnogim svojim drugovima, koji ce poslije postati Bugari, pohadjao srpsku gimnaziju. Istina je, da su nam profesori u gimnaziji govorili, da smo Srbi, kao i onima u bugarskoj gimnaziji da su Bugari, ali smo mi u sebi mislili, a to su nam i kod kuce govorili: svejedno, oni neka pricaju, ali mi smo makedonski Slaveni kristijani..."
Автор: Sveti Pavle
No comments:
Post a Comment